Wenger je mozda i revolucionaraizirao Engleski nogomet uvodeci promjene kod pripreme igraca, sto se tice njihovih treninga i dijeta. Sad, nakon vise od 20 godina, mnogi navijaci vjeruju kako je njegovo vrijeme jednostavno proslo, i kako je doslo vrijeme za promjene. Dolaze neka nova lica, novi treneri, sa drugaciji zamislima. idejama i stilovima igre. Wenger nekako jos uvijek odolijeva pozivima da odstupi, ali pitanje je koliko ce jos moci? Investirao je toliko svojeg vremena i energije u momcad koja je postala ljubav njegovog zivota. Behavioristicka psihologija nas je naucila da su nase odluke povezane i emocionalnim ulozima koje smo akumulirali u icjeloj prici, odnosno sto smo vise truda ulozili u nesto, teze je to napustiti. Mozda Wenger jednostavno ne moze pustiti.

Kad se covjek suoci sa vrlo vjerojatnim razocaranjem i gubitkom, emocionalna reakcija cesto postane kao nevrijeme, sve gore i gore. Odustajanje cesto znaci priznavanje pogreske prijasnjih odluka. Kad se covjek suoci sa takvim stvarima, radje uzmemo eventualno veci rizik nego li da priznamo da smo bili u krivu. I tu se moze povuci paralela sa kladjenjem. Wenger se sada ocajnicki drzi za ljubav svojeg zivota, koja je doduse krenula nizbrdo prije nekoliko godina, ali on jos ne zeli pustiti. Poceo je donositi iracionalne odluke, poceo je ulagati vise novaca (sto nikad nije bio stil vodjenja Arsenala) jer se jednostavno drzi za slamcicu da ce bas ta jedna odluka promijeniti sve. Mozda moze sebe uvjeriti u to, ali tesko da ce se problemi rijesiti. Zvuci poznato?

Clanak je preuzet sa: Pinnaclesports