Kladionicar se NIKAD ne kocka
editor objavljuje 26.12.2015. u 11:03
Savjeti
37233
Svojevremeno je napravljen intervju sa direktorom jedne lokalne kladionice sa balkanskog područja, te je zanimljivo pročitati njihov način razmišljanja, tako da ću ovdje staviti copy / paste navedenog intervjua. Direktor tvrdi da kladionice, uz nikakav poseban rizik već uobičajen način poslovanja - jednostavno moraju završiti u plusu i kako propadaju samo one kladionice koje se doslovno kockaju sa igračima. 

- Razlika između ovoga što mi radimo i državne lutrije je u tome što oni od ukupne uplate odmah uzmu pola sebi i baš ih briga koliko će igrača u tom kolu ostvariti pun pogodak. Nama niko ne garantira da ćemo kolo završiti u plusu ili ćemo "puknuti" velike pare i zato je svaki tiket za nas najveća opasnost jer, teoretski, svaki može da dobije - kaže on.

Da li su opasniji igrači koji sa malim ulogom jure veliki dobitak ili oni koji ulažu veće sume?

- Ovi sa malim ulozima nisu opasni. Rijetko ko osvoji veći dobitak sa, recimo, 50 dinara uloga. Opasni su ozbiljni igrači, oni što ulažu i po hiljadu-dvije na listić.

Postoji priča da se kladionice štite od takvih igrača na taj način što isti tiket uplate u drugoj kladionici i ne mogu ni da dobiju ni da izgube u toj kombinaciji.

- To je nekad bilo, dok je bilo manje kladionica. Ali sada je to teško. Prvo, šta ako vam igrač uplati hiljadu maraka pet minuta prije početka meča? Drugo, svaka kladionica se štiti od gubitka na taj način što limitira sumu kojom može da se "napadne" jedan par.

Koja je to suma kod vas?

- Kod nas je limit da se jedan par "napadne" sa hiljadu maraka. Kada dođe igrač koji probija limit, ne primamo uplatu. U nekim jačim kladionicama limit je i veći jer mogu više da izdrže.

Koje lige, u smislu nameštanja rezultata, predstavljaju opasnost za kladionice ?

- Najveća opasnost su neke strane niže lige u kojima igra dosta Jugoslovena, i to sa prostora čitave bivše Jugoslavije. Oni češće nameštaju rezultate i u dogovoru s rodbinom i prijateljima u zemlji, "dojavljuju" šta da se igra. Nekada i mi imamo takve dojave, pa skidamo te parove, ali je najbolji signal ako primetite da je neki bezvezni par, iz neke treće lige Nemačke recimo, napadnut većom količinom novca.

Koje su to lige?

- Meni se čini da je najopasnija druga belgijska liga, ali su tu i nižerazredne nemačke lige, druga nizozemska liga...

Da li ste već bili žrtve takvog nameštanja?

- Da, prošle godine su bile nameštene neke utakmice u belgijskoj drugoj ligi.

Koliko su vam uzeli?

- Nije važno. Nije bilo malo.

Igrači uglavnom misle da je za vlasnike kladionica dovoljno da nekoliko favorita ne pobedi i kladionica je već u plusu. Da li je to tačno?

- Pa, jeste, uglavnom. Ako u kolu ima 20 sigurnih „kečeva“, nama je dovoljno da iskoči njih pet-šest i trebalo bi da je OK.

Da li postoji neki sistem za klađenje koji „garantuje“ dobitak?

- Naravno da ne postoji, ali je za igrače najbolje da igraju uslovne sisteme i tako, uz malo sreće, pokušaju da ostvare dobitak.

Da li je za kladionicu opasno ako neko slijedi teoriju vjerojatnosti i uporno, recimo, igra neriješen ishod na jedan isti tim iz kola u kolo?

- Pa, po teoriji verovatnoće - jeste. U praksi, nije. Jer će se često desiti da tri ili četiri kola za redom ne pogodi. Onda je veliko pitanje koliko taj igrač ima novca da i dalje podiže ulog koji bi ga "izvadio". Obično odustanu.

Koliko zarađuje kladionica ?

- Uzima se da od ukupne uplate kladionici godišnje ostane između 7 i 12 posto. Ali iz tih para mi plaćamo sve troškove i ako uzmemo da mi imamo godišnji promet  između dva i tri miliona maraka, znači da od sume koja se kreće između 240.000 i 360.000 maraka moramo da pokrijemo plate, doprinose i razne troškove zakupa, struje, telefona itd.

A veće kladionice ?

- Mi smo samo kap u moru, sa brojem naših poslovnica. Više uplatnih mesta, veća i zarada.

Kako određujete kvote?

- Postoji sedam-osam svetskih kladionica koje taj posao rade desetljećima i vrlo ozbiljno. Držimo se njih, ali pri tom je važno da se kada određuješ kvote za, recimo, njemačku ligu, konzultiraš sa njemačkom kladionicom.

Da bi vlasnik kladionice uspio, kako mora raditi?

- Da bude umjeren. Ne smije da strši. Čim iskočiš sa jakim kvotama, to je dvosjekli mač. Možeš da privučeš igrače, ali ako te nagazi neko ozbiljan, puko si. Zato treba biti realan. Kladioničar uvek mora da ima na umu da se on ne kocka, nego samo pruža usluge igračima. Ako krene u kocku, a to znači nerealno visoke kvote, ima dobre šanse da propadne brzo.

Koji period u godini je najopasniji za vas?

- Ljeto, kada ne igraju značajnije i veće lige i kada smo, radi održavanja posla, prinuđeni da nudimo samo ono što ima, a to je mala ponuda. A mala ponuda je za nas najopasnija. Jer, mala je uplata i dovoljno je da dva-tri ozbiljnija igrača uhvate dobitak pa smo loši. Nama se, iskreno, ta dva-tri meseca uopće ne isplati raditi.

Zašto onda ne pravite pauzu?

- Pa, možeš tako da izgubiš dosta igrača, da ih odvuku drugi. A, inače, kada kladionice ne bi radile dva-tri meseca, mislim da bi mnogo ljudi završilo u ludnici, pa klađenje je daleko jeftinije i bezopasnije od "bensedina", recimo.

Šta je najbitnije za dobar i uspešan rad jedne kladionice?

- Uz dobru procenu kvota, poverenje igrača, a to znači samo jedno: da može sutra da naplati svoj tiket. Sve drugo su priče.