Tragajući za informacijama slučajno sam naišao na jedan odličan članak u kojem je jedan profesionalni tenisač koji igra na futures razini prikazao i objasnio tablicu svoje zarade i troškova kroz godinu dana. Ovo je nešto čega sam ja osobno bio svjestan i prije, a sada kad imam konkretne podatke, sam odlučio podijeliti s vama razloge zašto ponekad u svojim pregledima mečeva koristim izraze poput "turnir se igra za žvake", i zašto pridajem toliko veliku važnost kvalifikacijama jakih turnira (naročito grand slamova). Mislim da će te se jako dobro zamisliti prije nego što sljedeći puta uložite svoj novac na bilo koji od mečeva s futures razine.

Igrač koji je izišao u javnost s ovim podacima je 27-godišnji amerikanac Jean-Yves Aubone koji je trenutno 464. tenisač svijeta. Aubone je igrač koji pretežno igra na futures razini, a podaci koje je iznio u javnost vezani su sa 2013. i 2014. godinu u kojima je Aubone imao ukupni omjer pobjeda i poraza 88-49 što je gotovo 65% dobivenih mečeva.

Aubone je bio vrlo precizan u svojoj kalkulaciji jer je kroz dvije godine evidentirao sve račune od troškova i novčane iznose od nagrada, i na kraju je sa svim podacima izišao u javnost.

Bitna napomena je da je Aubone tijekom 2013. i 2014. godine bio sponzoriran od strane tvrtke Babolat tako da nije morao plaćati rekete, žice za rekete i torbe za rekete jer je to dobio od njih. Plaćao je samo promjenu žica na reketima tj. podešavanje reketa i odjeću jer nije imao sponzora za odjeću. Aubone je napomenuo da mnogi igrači na ovoj razini nemaju ni sponzore za rekete tako da su njihovi troškovi još i veći za nekih 7000 – 10000 $.

Što se tiče trenera i treniranja Aubone je istaknuo da samo nekoliko puta u godini putuje na turnire s trenerom jer je to preskupo s obzirom da osim samog trenera mora još plaćati i smještaj i hranu za njega. Zato si najčešće povremeno uzima po 2 tjedna u komadu kako bi trenirao u Atlanti gdje je član lokalne akademije, pa ondje ima povoljnije uvjete za trening (besplatne terene, jeftinije trenere itd.)

Na turnire putuje osobnim automobilom koliko god je to moguće kako bi smanjio troškove, a za veće udaljenosti koristi avionski prijevoz. Aubone je rekao i da većina igrača smještaj u hotelima uzima samo ako igraju u mjestima gdje nemaju nikoga. Ako je ikako moguće za vrijeme turnira borave kod rodbine ili prijatelja.

Također je napomenuo da su u tablici troškova navedeni samo njegovi troškovi vezani isključivo za igranje tenisa, a ne troškovi poput računa za telefone, zdravstveno osiguranje, rekreacije i slično.

Za kraj je naveo podatak da je minimalna plaća u SAD-u 7.25$ po satu, a prosječno radno vrijeme je 40 sati tjedno. Zaposleni sa punim radnim vremenom tako u godinu dana zarade minimalno 15 080 $, a on je u cijeloj 2014. godini kao profesionalni tenisač zaradio od turnira ukupno samo 12 101 $ s tim da je igrao tijekom cijele godine bez problema s ozljedama, a pri tome je potrošio 30-ak tisuća dolara samo na najnužnije stvari vezane za igranje tenisa i život (hrana, smještaj, putovanja na turnire, kotizacije, itd.)

Stoga se probajte staviti u situaciju jednoga od tih igrača i zamislite da vam dolaze «ljudi u crnom» koji vam nude nekoliko tisuća novaca da na terenu ne date baš svoj maksimum i pustite protivnika da pobjedi. Vi dobijete svotu novaca koju zaradite za možda četvrtinu ili čak pola sezone, sve se odvija relativno daleko od očiju javnosti jer nije medijski popraćeno najčešće ni u lokalnim novinama, a kamoli na televiziji tako da su najčešće jedini svjedoci možda 50-ak teniskih zaljubljenika koji dođu pogledati malo tenisa uživo uz teren nakon svog radnog dana (a najčešće ih ne bude ni 50); a «ljudi u crnom» zadovoljno trljaju svoje ruke zbog velikih zarada sa minimalnim ulaganjem. Narod bi rekao «Vuk sit, a ovce na broju».