Najosnovnija razlika izmedju sharp bettora i uobicajenog (malo iznadprosjecnog, recimo) kladionicara je vrijeme i energija koju uloze u ganjanju svog cilja. Najbolji primjer ce biti NBA igrac u odnosu na rekreativnog igraca kosarke koji igra za klub u recimo drugoj Hrvatskoj kosarkaskoj ligi. NBA igrac igra i vjezba svaki bozji dan, ima najbolje trenere svijeta i pristup svim resursima koji mu trebaju. Ovaj drugi igrac nakon posla ide u teretanu i igra "ponesto" kosarke nakon cega ide na pivo i hamburger. Ista je stvar i u sportskom kladjenju - tajna uspjeha je kod sharp bettora u tome sto trosi dane i noci na istrazivanja, razmisljanja, pronalazenje informacija i ucenju kako to sve funkcionira, kako bi, posao koji ozbiljno shvaca, obavljao sto bolje. Uobicajeni kladionicar pogleda nekoliko statistika, procita 2-3 clanka i bira momcad koja mu se vise svidja.

Stvari koje sharp bettor radi je to da pokusava shvatiti stvari koje nesto znace, i izdvojiti ih od stvari koje ne znace toliko:

1) Krajnji rezultat gotovo nikad nije vazan

To je proslost, svaka utakmica ima svoje posebnosti koje jednostavno za sljedecu tekmu bas i nisu vazne. Je li momcad promasila 5 zicera u nogomet i izgubila, jesu li promasili u kosarci polovicu slobodnjaka u napetoj zavrsnici ili slično? Sharp bettor ce pratiti takve stvari, a ne krajnji rezultat 80:74 u kosarci, jer je 30 sekundi pred kraj moglo biti i 73:74.

2) Sve osim singlova je za pusionicare

Tema o kojoj sam pisao vise puta. Razlog je uvijek isti - koeficijent koji daje listic sa 2 ili vise parova, jednostavno nije proporcionalno isplativ u odnosu na statisticke sanse da taj listic zbilja i dobijete. Dugorocno cete svakako biti na gubitku. Ali SVAKAKO. Listic sa 3 para (recimo da igrate tenis i postoje samo 2 moguca ishoda u tenisu) mozete ili potpuno promasiti, ili potpuno pogoditi, ili pogoditi samo prvi par itd itd itd... Sve u svemu 8 je mogucih kombinacija. Ako vam je jedan od tih parova nogomet, kombinacija ima i vise. A samo vam je jedna dobitna.

3) Value, value, value

Uobicajeni kladionicari vole zvucna imena i biraju momcadi i na temelju proslosti, ili na temelju toga "vrijeme je da konacno dobe" i slično. Sharp bettori uopce ne razmisljaju o tome, bitno im je samo kako su postavljeni koeficijenti, te iz svoje perspektive, svojih pogleda na utakmicu, sportsko kladjenje i nekoliko drugih stvari - rade pretpostavku koliko je neki koeficijent preplacen ili podplacen. Sve u svemu, jednostavno traze - value. Ako mozete kupiti zlatni novcic za 100 dolara, a zlato u tom novcicu vrijedi ravno 100 dolara - nema razloga da ga kupite. Medjutim ako mozete isti taj novcic kupiti za 75 dolara, kupovali bi ga iznova dan za danom, svaki dan. jer je to value. Sharp bettori to vole, i na taj nacin funkcioniraju. Ako momcad ima 45% za dobit utakmicu, a moneyline na njih je recimo 2.40, sharp ce ga uzet, jer dugorocno ce zaradit lovu. I to poprilicnu lovu.