Istraživanja su pokazala da klađenje može prerasti u ovisnost u kojem slučaju je osoba ovisna o aktivnosti koja proizvodi slične učinke kao i droga. Ovisnik, unatoč spoznaji o tome da mu klađenje donosi štetu, nastavlja s tom aktivnošću i uvjerava sam sebe da će velikim dobitkom i pokrivanjem dugova prekinuti s klađenjem. 

U širem smislu, ovisničko ili patološko klađenje uzrokuje razaranje svih aspekata života: psiholoških, fizičkih, socijalnih i poslovnih - uništava obiteljske veze, vodi do gubitka prijatelja, zaposlenja, uništava integritet osobe. Ovisničko se klađenje ponekad spominje i kao "skrivena bolest" - jer ne postoje vidljivi fizički simptomi (za razliku od, na primjer alkohola koji se osjeti u dahu osobe koja ga je konzumirala).

Procjene stručnjaka govore da se oko 80 posto mladih bar jednom u životu kockalo. Oko četiri posto od njih, ako je vjerovati statistici, završit će kao ovisni. Okruženi smo kockarnicama i kladionicama, a tinejdžeri su posebno osetljivi - istraživanja su pokazala da mozak tinejdžera burnije reaguje na dobitak nego što je to slučaj kod odraslog čovjeka. Istovremeno su manje osjetljivi na gubitak. Većina ljudi nema predodžbu o tome da klađenje vodi u ovisnost, a ovisnost u druge ovisnosti. Posljedice koje nastaju svrstavaju klađenje među javnozdravstvene probleme. Zdrava obitelj važna je za razvoj i podršku pojedinca u razvijanju samopoštovanja, razvijanju značajnih interpersonalnih veza i međusobnog poštovanja. Kada član obitelji ima problema s klađenjem ili je patološki kladioničar on može nepovoljno utjecati na svoje srodnike. Istraživanja su opisala različite negativne socijalne i zdravstvene posljedice za članove obitelji odrasle osobe koja je patološki hazarder. Obiteljski problemi uzrokovani patološkim klađenjem nekog člana obitelji su disfunkcionalni odnosi, gubitak prihoda obitelji, zapostavljanje (djece, supruga, obaveza) ili u najgorim slučajevima - nasilje.

Da bismo neko kockanje/klađenje mogli definirati kao patološko ono se mora pokazivati u najmanje pet od ovih deset simptoma:

1. zaokupljenost kockanjem (učestalo prepričavanje kockarskih događaja, planiranje budućih kockarskih pothvata ili smišljanje načina da se dođe do novca za kockanje);

2. potreba za sve većim ulozima ili rizicima kako bi se postigla željena razina uzbuđenja;

3. učestali napori da se kontrolira, smanji kockanje ili prestane s njim;

4. nemir i razdražljivost prigodom pokušaja smanjivanja ili prestanka kockanja;

5. kockanje kao način bijega od problema ili ublažavanje nekih neugodnih raspoloženja (depresije, osjećaja krivnje, bespomoćnosti);

6. nakon gubitka novca na kockanju kockar se često vraća slijedećeg dana kako bi ga nadoknadio;

7. laži prijateljima i članovima obitelji kako bi se prikrio stupanj uvučenosti u kockanje;

8. nezakonita djela kao što su krađe, krivotvorenja, prijevare, pronevjere kao bi se financiralo svoje kockanje;

9. ugrožavanje ili gubitak važne veze, posla, obrazovne ili poslovne mogućnosti zbog kockanja;

10. oslanjanje na druge za nabavljanje novca kojim bi se olakšala očajna financijska situacija prouzročena kockanjem.

Svjetska zdravstvena organizacija je još 1980. godine definirala kockanje kao bolest poremećaja navike impulsa, kao oboljenje slično kleptomaniji, piromaniji i drugim bolestima ovisnosti. Nažalost, država i društvo se prema ovom poroku najčešće odnose kao prema osobnom problemu pojedinca, iako su posljedice slične onima koje prouzrokuju alkoholizam ili narkomanija. Doduše, Zakonom o igrama na sreću je definirano šta je kocka, doneseni su i propisi koji reguliraju minimalnu udaljenost kockarnice od osnovnih i srednjih škola, usvojene su i zabrane kada je riječ o maloljetnicima, ali se dalje od toga nije išlo. Nije ni čudno, s obzirom na to da je svuda u svijetu, priznali mi to ili ne, kocka veliki biznis u kojoj mnogi vide ogromnu korist. 

Dok se većina ljudi kladi da se opusti i zabavi, za neke se ljude klađenje može razviti u ozbiljan problem. Ipak, pošto na takvim bolesnicima zarađuju mnogi, pa i države, o ovom poremećaju se ne govori onoliko koliko bi trebalo. Očigledno, riječ je o poroku u kome svi dobivaju, a samo jedan gubi.

U sljedećem članku ću više spomenuti simptome i liječenje.